BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 53 0 P 073310 23 Rev
Sarajevo, 27.08.2024. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Gorana Nezirovića kao predsjednika vijeća, dr.sc. Senada Mulabdića i Sanele Kovač Grabonjić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D.R., iz S., ..., koju zastupaju punomoćnice advokati iz ZAK Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac, iz Mostara, protiv tuženih: 1. D.R.1,..., S., 2. A.R., ..., S., 3. A.P., rođ. R., ..., S. i 4. M.R., ..., S., svi zastupani po punomoćniku Branku Mandrapa, advokatu iz Čapljine, radi predaje nekretnine u posjed, v.sp. 30.100,00 KM, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj: 53 0 P 073310 21 Gž od 13.09.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27.08.2024. godine, donio je:
P R E S U D U
Revizija se odbija.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav revizije.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Čapljini: broj 53 0 P 073310 19 P od 17.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „ Dužni su tuženi D.R.1, A.R., A.P. i M.R. odmah predati tužiteljici D.R. u posjed nekretninu – kuću u Vidovu polju Stolac, prizemnicu sa visokim potkrovljem površine 150 m2 neuknjiženu, izgrađenu na kč. 600/140 K.O. ... upisanu u z k. ul. br. 41 sa pripadajućim zemljištem označenim kao k č. 600/140 ... u površini od 348 m2.“ Stavom drugim izreke prvostepene presude tužiteljica je obavezana tuženim nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 9.301,00 KM a u roku od 30 dana.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru: broj 53 0 P 073310 21 Gž od 13.09.2023. godine žalba tužiteljice je djelimično uvažena i prvostepena presuda djelimično preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka, na način da se obavezuje tužiteljica platiti tuženim parnične troškove u iznosu od 5.884,75 KM (umjesto dosuđenih 9.301,00 KM), dok je u ostalom dijelu žalba tužiteljice odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv drugostepene presude tužiteljica je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka sa prijedlogom da se revizija usvoji, pobijana presuda preinači i usvoji zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka, ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovni postupak.
Tuženi su u odgovoru na reviziju tužiteljice izložili razloge zbog čega smatraju da je revizija neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tužiteljica ne može sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.
Nema ni povrede člana 2. stav 1. ZPP jer su nižestepeni sudovi odlučili u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tačno je da je tužiteljica podneskom od 26.10.2020. godine postavila konačan tužbeni zahtjev u skladu sa izvršenom identifikacijom nekretnine i da je prvostepeni sud takav zahtjev prihvatio na održanoj glavnoj raspravi od 03.02.2021. godine. Ovaj sud zapaža da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u suštini isti kao i u tužbi sa pravilno navedenom nekretninom čiji se povrat zahtijeva.
Kašnjenje u donošenju prvostepene presude ne predstavlja povredu odredaba parničnog postupka koja je od uticaja na donošenje zakonite presude, pa je neosnovano pozivanje i na odredbu člana 215. stav 3. ZPP zbog kašnjenja u izradi prvostepene presude. Tužiteljica nije oštećena na ovaj način jer je žalbu blagovremeno izjavila računajući od prijema izrađene presude.
Revizijom se pobija samo drugostepena presuda (član 237. stav 1. ZPP), ali tužiteljica može u reviziji ukazivati da je prvostepena presuda nerazumljiva i da je drugostepeni sud na taj način preuzeo povredu koju je počinio prvostepeni sud. Drugostepeni sud je cijenio isti žalbeni navod tužiteljice na strani 2, zadnji pasus žalbe i zaključio da taj žalbeni navod ne stoji i da prvostepena presuda ima sadržaj koji je određen odredbom člana 191. stav 4. ZPP.
Prvostepeni sud je mogao da raspravi kao prethodno pitanje da su tuženi 1-3 kao djeca tužiteljice i njenog umrlog supruga J. postali zakonski nasljednici nakon smrti oca J., bez obzira što nije provedena ostavinska rasprava iza umrlog J. i da su na taj način postali suvlasnici i suposjednici na predmetnoj nekretnini.
Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da su tužiteljica i njen suprug J. bili u bračnoj zajednici sve do 11.03.2008. godine kada je umro suprug tužiteljice, da su supružnici u periodu trajanja bračne zajednice kupili zemljište na kome je bila nedovršena kuća, da je tužiteljica upisana kao vlasnik zemljišne parcele, da su za vrijeme trajanja braka ozidani stubovi i izlivena gornja ploča, da je nakon smrti supružnika J. gradnja kuće finansirana od donacija koja pripada svim suvlasnicima i pomoći šire porodice supruga J., da nije provedena ostavinska rasprava iza umrlog J., da su tuženi 1-3 djeca tužiteljice i umrlog J., da su tuženi 1-3 nakon smrti oca J. postali suvlasnici na predmetnoj nekretnini, da tužiteljica nije dokazala da je od strane pasivno legitimisanih tuženi 1-2, koji povremeno navraćaju u kući, onemogućena da koristi spornu kuću na kojoj također ima nasljedna prava.
Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili postavljeni vlasnički zahtjev tužiteljice i za takvu odluku su dali jasne, potpune i pravilne razloge sa kojima se slaže i ovaj sud.
Za usvajanje postavljenog vlasničkog zahtjeva prema tuženima tužiteljica je morala dokazati da je vlasnik predmetne nekretnine i da se nalazi u posjedu tuženih bez pravnog osnova (član 127. stav 1. Zakona o stvarnim pravima). Nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je tužiteljica suvlasnik predmetne nekretnine isto kao i tuženi 1-3 po osnovu naslijeđa i da zbog toga ne može tražiti povrat u isključiv posjed nekretnine jer bi se time povrijedilo pravo suvlasništva i suposjeda tuženih 1-3 po osnovu naslijeđa. Ovaj sud je imao u vidu da nasljednik stiče vlasništvo-suvlasništvo nasljeđivanjem stvari u trenutku smrti ostavioca (član 23. stav 5. Zakona o stvarnim pravima) i da nije nužno donošenje rješenja o nasljeđivanju od strane suda koje ima samo deklaratorno dejstvo.
Tužiteljica se i u reviziji poziva na iste dokaze (strane pet i šest) kao i u žalbi, što je drugostepeni sud cijenio i zaključio da nisu relevantni jer je utvrđeno da tuženi 3-4 nisu u posjedu sporne kuće i da se u nedostatku pasivne legitimacije na strani označenih tih tuženih ne može usvojiti tužbeni zahtjev, a da tuženi označeni pod rednim brojem 1 i 2 nisu oduzeli posjed tužiteljici.
Pravilna je i odluka o preinačenim troškovima postupka pa se tužiteljica radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje drugostepene presude.
Kako ne postoje razlozi revizije valjalo je reviziju tužiteljice odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP.
Ovaj sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav revizije sa kojom nije uspjela (član 386. stav 1. ZPP).
Predsjednik vijeća
Goran Nezirović, s.r.