BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 65 0 P 616999 24 Rev
Sarajevo, 21.05.2024. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Jasminke Kubat, kao predsjednice vijeća, Svjetlane Milišić-Veličkovski i Mirsade Čaušević-Dučić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F.S. iz S., ..., koju zastupa punomoćnica Tanja Hadžagić, advokatica iz Sarajeva, protiv tužene Općine Novo Sarajevo, koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo, ulica Zmaja od Bosne broj 55, Sarajevo, radi utvrđenja prava vlasništva, vrijednost spora 30.050,00 KM, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 616999 19 Gž od 20.12.2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21.05.2024. godine, donio je sljedeću
Revizija se odbija.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka nastalih u povodu revizije.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 616999 16 P od 08.03.2019. godine, stavom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću na kući upisanoj u z.k. ul. br. 773 KO... k.č. 846/11, novi premjer dio k.č. 4063/1 KO ..., posjedovni list br. 518, kao i na zemljištu potrebnom za redovnu upotrebu upisanog u z.k. ul. br. 773, KO ..., k.č. 846/23, novi premjer k.č. 4063/1 KO , posjedovni list br. 518, što u naravi predstavlja dvorište, pa da je tuženi dužan priznati i trpiti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama kod tog suda, te joj naknaditi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana. Stavom II izreke prvostepene presude odbijen je eventualni tužbeni zahtjev kojim je traženo da sud utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva građenjem na kući upisanoj u z.k. ul. br. 773 KO ... k.č. 846/11, novi premjer dio k.č. 4063/1 KO ..., posjedovni list br. 518, kao i na zemljištu potrebnom za redovnu upotrebu upisanog u z.k. ul. br. 773, KO ..., k.č. 846/23, novi premjer k.č. 4063/1 KO ..., posjedovni list br. 518, što u naravi predstavlja dvorište, pa da je tuženi dužan priznati i trpiti upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama kod tog suda, te joj naknaditi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana. Stavom III izreke tužiteljica je obavezana tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.570,00 KM u roku od 30 dana.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 616999 19 Gž od 20.12.2023. godine žalba tužiteljice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka na ime sastava odgovora na žalbu.
Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavila tužiteljica zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud reviziju usvoji i drugostepenu presudu preinači tako što će usvojiti tužbeni zahtjev i tuženu obavezati da joj naknadi troškove postupka, uključujući i troškove sastava revizije u iznosu od 1.895,40 KM i taksu po odluci suda.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji i po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 241. stav 1. Zakona o parničnom postupku1, ovaj sud je odlučio kao u izreci.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na osnovu dosjelosti (osnovni tužbeni zahtjev), odnosno utvrđenje prava vlasništva građenjem (eventualni tužbeni zahtjev) na kući i zemljištu potrebnom za redovnu upotrebu, pobliže opisanim u izreci prvostepene presude. Svoj zahtjev tužiteljica zasniva na tvrdnji da je kao savjesna i zakonita posjednica predmetne nekretnine stekla pravo vlasništva dosjelošću, odnosno da je gradnjom dijelova predmetne nekretnine stekla to pravo građenjem, sve u skladu s odredbama Zakona o stvarnim pravima.
Iz pravno relevantnih činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda proizlazi:
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio kako primarni, tako i eventualni tužbeni zahtjev, cijeneći da tužiteljica nije mogla kao vlasnik zemljišta postati i vlasnik zgrade izgrađene na tom zemljištu, budući da se radi o dvije katastarske čestice od kojih se jedna odnosi na stambeni objekat a druga na dvorište. U pogledu stana koji se nalazi u potkrovlju predmetne zgrade, prvostepeni sud cijeni da se pravo vlasništva na stanu u državnoj svojini, na kojem je postojalo stanarsko pravo, može steći samo na osnovu Zakona o stambenim odnosima2 i Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo3 – koji propisi predstavljaju lex specialis za ovu kategoriju nekretnina. Stoga taj stan, kao posebna građevinska cjelina, nije podoban da bude predmet sticanja prava vlasništva dosjelošću ili građenjem u skladu sa odredbama Zakona o stvarnim pravima4.
Prvostepeni sud nadalje nalazi da, neovisno od navedenog, nisu ispunjeni uslovi iz člana 58. Zakona o stvarnim pravima za sticanje prava vlasništva dosjelošću kako na poslovnom prostoru u prizemlju, tako ni na stanu u potkrovlju predmetne zgrade. Taj sud utvrđuje da tužiteljica nije bila savjestan posjednik jer je znala da ovi dijelovi predmetne zgrade nisu u njenom vlasništvu, da su nacionalizovani, te da su u državnom vlasništvu, a na njima pravo raspolaganja ima tuženi, kao i da su na stanu u potkrovlju stanarska prava imala treća lica.
Cijeneći navode tužiteljice o sticanju prava vlasništva na osnovu građenja, prvostepeni sud utvrđuje da je tužiteljica vršila rekonstrukciju i sanaciju prizemlja i potkrovlja sporne zgrade, te da nije izgradila novi objekat odnosno zgradu. Sticanje prava vlasništva po tom pravnom osnovu, po stavu prvostepenog suda, u svakom slučaju ne bi dolazilo u obzir u odnosu na parcelu br. kč. 846/23 k.o..., koja predstavlja posebnu parcelu na kojoj ništa nije građeno, niti je dokazano da se radi o parceli koja predstavlja zemljište za redovnu upotrebu zgrade.
Drugostepeni sud je, prihvativši činjenična utvrđenja prvostepenog suda, prihvatio kao pravilne i pravne zaključke tog suda.
Nije ostvaren revizijski razlog povrede odredaba parničnog postupka.
Neosnovano tužiteljica prigovara da drugostepeni sud nije odgovorio na žalbene prigovore koji su od odlučnog značaja, kao i da obrazloženje drugostepene presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su poslužile kao stvarni i pravni osnov za donošenje pobijane odluke.
Nasuprot ovim revizijskim navodima, drugostepeni sud je u pobijanoj presudi jasno izložio činjenično stanje kako je utvrđeno u prvostepenom postupku, te ova činjenična utvrđenja prihvatio kao pravilna, budući da je našao da je prvostepeni sud do tih utvrđenja došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza, te nespornih navoda parničnih stranaka. Također je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo da je drugostepeni sud u skladu s odredbom člana 231. ZPP, ocijenio sve žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značaja, te na njih odgovorio, dajući za svoje zaključke jasne i logične razloge.
Neosnovano se revizijom ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Revidentica pogrešno smatra da nižestepeni sudovi nisu mogli u obrazloženju svojih presuda posebno cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu stana u potkrovlju, a posebno u pogledu poslovnog prostora u prizemlju, ističući da je predmet tužbenog zahtjeva, kao i izreke prvostepene presude, kuća kao cjelina, ukupne površine 150 m2, koja je kao takva upisana i u zemljišnoj knjizi.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja, kojim je ovaj revizijski sud vezan u smislu odredbe člana 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku, međutim, proizlazi da svaka od tri etaže u predmetnoj stambeno-poslovnoj zgradi predstavlja zasebnu građevinsku cjelinu, te ima različit pravni status. Osnov, kao i dužina trajanja posjeda tužiteljice na različitim etažama su različiti.
Tužiteljica je upisana kao vlasnica trosobnog stana na prvom spratu predmetne kuće sagrađene na k.č. 846/11 k.o..., ali je taj stan upisan u posebnom zk. ulošku k.č. 846/11 E1 k.o. ..., pa po ocjeni ovog suda i nije predmet ovog tužbenog zahtjeva.
Preostali dio zgrade nije etažiran, ali je u postupku pred nižestepenim sudovima utvrđeno, a to među parničnim strankama nije ni sporno, da je na stanu u potkrovlju raniji korisnik imao zasnovano stanarsko pravo, da je tužiteljica ušla u posjed 2005. godine, dok je prostor u prizemlju korišten kao poslovni, te je tužiteljica u posjed tog prostora ušla samoinicijativno, tokom ratnih dejstava, nakon što je prostor devastiran, 1993. godine.
Tačno je da tužiteljica tužbenim zahtjevima traži utvrđenje prava vlasništva (dosjelošću i građenjem) na cjelokupnoj nekretnini, uključujući i zemljište upisano u zemljišnim knjigama na posebnoj parceli k.č. 846/23 k.o.... Međutim, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, za usvajanje ovako postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica mora dokazati da je stekla pravo vlasništva na obje navedene građevinske cjeline, kao i na predmetnom zemljištu.
Pogrešan je stoga stav revidentice da sud nije mogao posebno cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na stan koji se nalazi u potkrovlju, koji nije kao takav evidentiran u zemljišnim knjigama, odnosno nije upisan kao posebna cjelina. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, poseban status stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te okolnost da se stanarska prava ne evidentiraju u zemljišnim knjigama, kao i da u velikom broju zgrada u urbanim područjima nije izvršeno etažiranje, pravilno je prvostepeni sud postupio posebno razmotrivši osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu stana u potkrovlju, a posebno u pogledu poslovnog prostora u prizemlju.
Revidentica neosnovano prigovara pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, ukazujući na činjenicu da je ona raniji vlasnik predmetne nekretnine, te da predmetni stan treba biti vraćen upravo njoj ili joj biti isplaćena naknada. Suprotno revizijskim tvrdnjama, važećim zakonskim propisima nije predviđeno vraćanje ranijim vlasnicima stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tužiteljica se nalazi u istoj situaciji kao i sva druga lica čija je imovina – njihova ili njihovih pravnih predaka - nacionalizovana na osnovu ranije važećih propisa. Zbog toga revizijski prigovori koji se odnose na činjenicu da je tužiteljica, odnosno njena pravna prednica, raniji vlasnik predmetne nekretnine, te da njoj niti njenoj porodici nikada nije plaćena bilo kakva vrijednost za oduzetu imovinu, nisu od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari.
Protivno navodima revizije, pravilan je, i po ocjeni ovog suda, zaključak prvostepenog suda da se na stanovima na kojima je postojalo stanarsko pravo ne može sticati pravo vlasništva dosjelošću u skladu s odredbama Zakona o stvarnim pravima, već se na ovu kategoriju stanova mogu primijeniti samo odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. U tom pogledu ovaj sud u cijelosti prihvata detaljne, jasne i obrazložene razloge koje je prvostepeni sud iznio na str. 9 i 10 prvostepene presude. Takav pravni stav saglasan je sa ustaljenom sudskom praksom Vrhovnog suda FBiH, te je izražen, između ostalih, i u presudi ovog suda broj: 65 0 P 040563 09 Rev od 16.03.2010. godine.
Pravilan je stoga zaključak nižestepenih sudova da tužiteljica nije uopće mogla steći pravo vlasništva dosjelošću na stanu u potkrovlju predmetne zgrade, pa navodi revizije o savjesnosti posjeda tužiteljice kao uslovu za sticanje prava vlasništva na tom stanu nisu od značaja, zbog čega ih ovaj sud nije posebno ni razmatrao.
U pogledu poslovnog prostora u prizemlju predmetne zgrade, bez osnova tužiteljica ukazuje na pasivno držanje tužene kao osnov za sticanje prava vlasništva. Nižestepeni sudovi su pravilno utvrdili da se tužiteljica, usljed pasivnog držanja tužene, nalazila u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prostora u prizemlju predmetne zgrade. Ova okolnost, međutim, ne može sama po sebi podrazumijevati i tužiteljičinu savjesnost, kao neophodan preduslov za sticanje prava vlasništva dosjelošću, u skladu s odredbom člana 58. stav 2. Zakona o stvarnim pravima. Tužena je osporila savjesnost tužiteljice, a nižestepeni sudovi su, ocjenom izvedenih dokaza, izveli zaključak o njenoj nesavjesnosti, budući da je u posjed ušla tokom ratnih dešavanja, radi granatiranja i sprečavanja daljeg urušavanja zgrade, te je znala da je ovaj dio zgrade nacionalizovan i nije u njenom vlasništvu.
Tužiteljica u reviziji također prigovara da je tužena već godinama tretira kao vlasnika predmetnih nekretnina, budući da joj je kao investitoru za prostor u prizemlju izdala odobrenje za promjenu namjene stambene jedinice u poslovni prostor. Zbog toga revidentica smatra da nema mjesta zaključku suda o nesavjesnosti njenog posjeda.
Nižestepeni sudovi pravilno cijene da ova okolnost ne može promijeniti kvalitet tužiteljičinog posjeda, te ga učiniti savjesnim. Sve i kad bi se cijenilo da je tužiteljica u savjesnom posjedu od donošenja rješenja nadležne službe tužene o promjeni namjene stambene jedinice u poslovni prostor od 17.09.2007. godine, ovaj sud konstatuje da od tog datuma do podnošenja tužbe 6.12.2016. godine, nije protekao rok od 20 godina predviđen odredbom člana 58. stav 2. Zakona o stvarnim pravima, pa svakako ne bi bio ispunjen uslov za sticanje prava vlasništva dosjelošću.
Pravilni su i na zakonu zasnovani i pravni zaključci nižestepenih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se traži sticanje prava vlasništva na zemljištu upisanom na parceli k č. 846/23 k.o..., kao i o neosnovanosti cijelog eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se traži sticanje prava vlasništva na osnovu građenja.
S obzirom na sve izloženo, ovaj revizijski sud cijeni da su nižestepeni sudovi donijeli na zakonu zasnovane odluke, pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, revizija je odbijena na osnovu odredbe člana 248. Zakona o parničnom postupku.
Budući da revidentica nije uspjela u revizijskom postupku, odbijen je njen zahtjev za naknadu troškova sastava revizije u skladu s odredbom člana 397. stav 1. u vezi s članom 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predsjednica vijeća
Jasminka Kubat, s.r.
1 „Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15
2 „Službeni list SR Bosne i Hercegovine“ br. 14/84, 12/87 i 36/89, „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 11/98, 38/98 i 19/99
3 „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 27/97, 11/98, 22/99, 7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07 i 72/08
4 „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 66/13 i 100/13